Mataija, Ivica: Arhivi i stvaratelji: Državni arhiv u Gospiću
39. savjetovanje HAD-a
Karlobag, 2003.
Ivica Mataija,
Državni arhiv u Gospiću
ARHIVI I STVARATELJI: DRŽAVNI ARHIV U GOSPIĆU
Suvremenu arhivsku službu, u nastojanju promišljanja razvoja arhivske struke, osim prikupljanja, zaštite, stručne obrade i davanja na korištenje arhivskog gradiva, svakodnevno kao jedno od temeljnih pitanja zaokuplja odnos arhiva i stvaratelja. Mogućnost njihove suradnje i međusobnog utjecaja mora se razvijati u pravcu zajedničke skrbi o gradivu kao izvoru spoznaje vlastite samobitnosti. Upravo hrvatska arhivska služba i zakonodavstvo inzistiraju na tijesnoj povezanosti arhiva i upravljanja spisima.
Smjernice razvoja arhivske službe i odnosa arhiva sa stvarateljima imaju jasnu perspektivu koja uključuje teoretska polazišta i realne okvire u kojima se nalazimo.
Stanje na području nadležnosti Državnog arhiva u Gospiću u tom smislu treba promatrati s aspekta mogućnosti koje u bitnom određuju tranzicijski procesi u gospodarstvu, ali i u državnoj upravi, samoupravi i pravosuđu te utjecaj ratnih razaranja. Područje Like, do osnutka Državnog arhiva u Gospiću u rujnu 1999. godine, nije nikada imao arhivske ustanove koja bi brinula o gradivu na samom području njegova nastanka što je dovelo do nestanka i uništenja najvećeg dijela arhivskog gradiva nastalog prije 1945. godine. Osnutkom Državnog arhiva u Karlovcu 1960. godine započinje organizirana skrb o registraturnom i arhivskom gradivu na području Like. U Gospiću je do 1990. godine postojao i sabirni centar, a do dovršetka nove zgrade Državnog arhiva u Karlovcu 1980. godine tu se čuvalo i gradivo koje je kasnije prevezeno u Karlovac.
U razdoblju posljednjih četrdeset godina na području Like događale su se brojne društvene promjene. Šezdesetih su godina u procesu industrijalizacije osnivana brojna poduzeća metaloprerađivačka, kemijska ili tekstilna, mijenjala se struktura gospodarstva, ali i uprave, osnivale su se ustanove kulture, informiranja, školske i visokoškolske ustanove čime se naglo povećavao broj stvaratelja koji su u tom trenutku predstavljali važne čimbenike svekolikog razvoja i u bitnome određivale identitet ovog područja. Uz te obavljali su se i drugi procesi, deagrarizacije, emigracije, slabe urbanizacije i stalne depopulacije cijelog područja, trendovi koji su kasnije doveli i do propasti socijalističkog gospodarskog i političkog sustava i neposredno utjecali i na broj i strukturu stvaratelja arhivskog gradiva na području Like.
Koncem osamdesetih godina XX. Stoljeća na području nadležnosti Državnog arhiva u Gospiću, dakle područje Ličko-senjske županije osim Senja i Novalje te dijelu Zadarske županije, općina Gračac i naselje Srb bilo je 275 registriranih stvaratelja od čega se 75 odnosilo na upravu, 24 na prosvjetu, 15 na pravosuđe, 85 privredu, 45 na društveno-političke organizacije, 7 na kulturu, 13 na zdravstvo i 11 ostalih. Danas je stanje u mnogome drukčije. Na području nadležnosti Arhiva registrirano je 136 stvaratelja, od čega se 31 odnosi na upravu, 18 na prosvjetu, 16 na pravosuđe, 27 na privredu, 3 na kulturu, 9 na zdravstvo, 6 vjerske organizacije i 10 ostalih. Vidljiva je dakle tendencija smanjenja stvaratelja na području uprave sa 75 na 31 stvaratelja što govori u procesu racionalizacije državne uprave i lokalne samouprave. Slično se smanjenje dogodilo i u području privrede gdje je broj od 85 stvaratelja smanjen na 27 kao posljedica ratnih devastacija, ali i tržišnog propadanja brojnih ličkih poduzeća koja se nisu uspjela prilagoditi novim društvenim okolnostima. Broj i struktura stvaratelja te njihov značaj za pojedinu sredinu utjecali su i na kategoriziranje stvaratelja i imatelja gradiva koji su do donošenja Popisa imalaca arhivske i registraturne građe iz 1988.g. bili kategorizirani po teritorijalnom principu, a unutar toga po djelatnostima u tri kategorije od kojih je prva obuhvaćala najvažnije stvaratelje.
Kategorizacija stvaratelja arhivskog gradiva u Državnom arhivu u Gospiću je u tijeku izrade, a također izrađujemo i shematizam stvaratelja sukladno normi ISAAR-CPF. Dokumentacija o stvarateljima vodi se u obliku dosjea u kojima se čuvaju matični listovi, zapisnici o pregledima, zapisnici o preuzimanju gradiva, popisi gradiva, prijedlozi i rješenja o izlučivanju, odobreni pravilnici i liste. Podatci o stvarateljima ažuriraju se sukladno obilascima pismohrana, neposrednim kontaktima, korespondenciji i eventualnim zakonskim izmjenama koje se tiču stvaratelja. Pregled pismohrana planira se s obzirom na važnost stvaratelja i stanje na terenu utvrđeno prethodnim pregledom. Tijekom samog pregleda posebna se pozornost poklanja pregledu normativnih akata koji se odnose na uredsko poslovanje i zaštitu gradiva, na prostor spremišta te njegovu opremljenost sukladno pravilima zaštite gradiva izvan arhiva, sređenosti gradiva, o procesu izlučivanja, o evidenciji gradiva i stručnoj osposobljenosti djelatnika u pismohranama.
Tijekom dosadašnjih nadzornih obilazaka pismohrana stanje u njima se može ocijeniti zadovoljavajućim s vidljivom tendencijom stalnog napretka. Poteškoće u pismohranama na području nadležnosti Državnog arhiva u Gospiću odnose se na probleme s nedostatkom spremišnog prostora i njegovu slabu opremljenost standardnim policama, protupožarnim aparatima te sustavima za mjerenje vlage i temperature, a stanje vezano za donošenje općih akata o zaštiti gradiva te suradnja s arhivom može se ocijeniti dobrim.
Karlobag, 2003.
Ivica Mataija,
Državni arhiv u Gospiću
ARHIVI I STVARATELJI: DRŽAVNI ARHIV U GOSPIĆU
Suvremenu arhivsku službu, u nastojanju promišljanja razvoja arhivske struke, osim prikupljanja, zaštite, stručne obrade i davanja na korištenje arhivskog gradiva, svakodnevno kao jedno od temeljnih pitanja zaokuplja odnos arhiva i stvaratelja. Mogućnost njihove suradnje i međusobnog utjecaja mora se razvijati u pravcu zajedničke skrbi o gradivu kao izvoru spoznaje vlastite samobitnosti. Upravo hrvatska arhivska služba i zakonodavstvo inzistiraju na tijesnoj povezanosti arhiva i upravljanja spisima.
Smjernice razvoja arhivske službe i odnosa arhiva sa stvarateljima imaju jasnu perspektivu koja uključuje teoretska polazišta i realne okvire u kojima se nalazimo.
Stanje na području nadležnosti Državnog arhiva u Gospiću u tom smislu treba promatrati s aspekta mogućnosti koje u bitnom određuju tranzicijski procesi u gospodarstvu, ali i u državnoj upravi, samoupravi i pravosuđu te utjecaj ratnih razaranja. Područje Like, do osnutka Državnog arhiva u Gospiću u rujnu 1999. godine, nije nikada imao arhivske ustanove koja bi brinula o gradivu na samom području njegova nastanka što je dovelo do nestanka i uništenja najvećeg dijela arhivskog gradiva nastalog prije 1945. godine. Osnutkom Državnog arhiva u Karlovcu 1960. godine započinje organizirana skrb o registraturnom i arhivskom gradivu na području Like. U Gospiću je do 1990. godine postojao i sabirni centar, a do dovršetka nove zgrade Državnog arhiva u Karlovcu 1980. godine tu se čuvalo i gradivo koje je kasnije prevezeno u Karlovac.
U razdoblju posljednjih četrdeset godina na području Like događale su se brojne društvene promjene. Šezdesetih su godina u procesu industrijalizacije osnivana brojna poduzeća metaloprerađivačka, kemijska ili tekstilna, mijenjala se struktura gospodarstva, ali i uprave, osnivale su se ustanove kulture, informiranja, školske i visokoškolske ustanove čime se naglo povećavao broj stvaratelja koji su u tom trenutku predstavljali važne čimbenike svekolikog razvoja i u bitnome određivale identitet ovog područja. Uz te obavljali su se i drugi procesi, deagrarizacije, emigracije, slabe urbanizacije i stalne depopulacije cijelog područja, trendovi koji su kasnije doveli i do propasti socijalističkog gospodarskog i političkog sustava i neposredno utjecali i na broj i strukturu stvaratelja arhivskog gradiva na području Like.
Koncem osamdesetih godina XX. Stoljeća na području nadležnosti Državnog arhiva u Gospiću, dakle područje Ličko-senjske županije osim Senja i Novalje te dijelu Zadarske županije, općina Gračac i naselje Srb bilo je 275 registriranih stvaratelja od čega se 75 odnosilo na upravu, 24 na prosvjetu, 15 na pravosuđe, 85 privredu, 45 na društveno-političke organizacije, 7 na kulturu, 13 na zdravstvo i 11 ostalih. Danas je stanje u mnogome drukčije. Na području nadležnosti Arhiva registrirano je 136 stvaratelja, od čega se 31 odnosi na upravu, 18 na prosvjetu, 16 na pravosuđe, 27 na privredu, 3 na kulturu, 9 na zdravstvo, 6 vjerske organizacije i 10 ostalih. Vidljiva je dakle tendencija smanjenja stvaratelja na području uprave sa 75 na 31 stvaratelja što govori u procesu racionalizacije državne uprave i lokalne samouprave. Slično se smanjenje dogodilo i u području privrede gdje je broj od 85 stvaratelja smanjen na 27 kao posljedica ratnih devastacija, ali i tržišnog propadanja brojnih ličkih poduzeća koja se nisu uspjela prilagoditi novim društvenim okolnostima. Broj i struktura stvaratelja te njihov značaj za pojedinu sredinu utjecali su i na kategoriziranje stvaratelja i imatelja gradiva koji su do donošenja Popisa imalaca arhivske i registraturne građe iz 1988.g. bili kategorizirani po teritorijalnom principu, a unutar toga po djelatnostima u tri kategorije od kojih je prva obuhvaćala najvažnije stvaratelje.
Kategorizacija stvaratelja arhivskog gradiva u Državnom arhivu u Gospiću je u tijeku izrade, a također izrađujemo i shematizam stvaratelja sukladno normi ISAAR-CPF. Dokumentacija o stvarateljima vodi se u obliku dosjea u kojima se čuvaju matični listovi, zapisnici o pregledima, zapisnici o preuzimanju gradiva, popisi gradiva, prijedlozi i rješenja o izlučivanju, odobreni pravilnici i liste. Podatci o stvarateljima ažuriraju se sukladno obilascima pismohrana, neposrednim kontaktima, korespondenciji i eventualnim zakonskim izmjenama koje se tiču stvaratelja. Pregled pismohrana planira se s obzirom na važnost stvaratelja i stanje na terenu utvrđeno prethodnim pregledom. Tijekom samog pregleda posebna se pozornost poklanja pregledu normativnih akata koji se odnose na uredsko poslovanje i zaštitu gradiva, na prostor spremišta te njegovu opremljenost sukladno pravilima zaštite gradiva izvan arhiva, sređenosti gradiva, o procesu izlučivanja, o evidenciji gradiva i stručnoj osposobljenosti djelatnika u pismohranama.
Tijekom dosadašnjih nadzornih obilazaka pismohrana stanje u njima se može ocijeniti zadovoljavajućim s vidljivom tendencijom stalnog napretka. Poteškoće u pismohranama na području nadležnosti Državnog arhiva u Gospiću odnose se na probleme s nedostatkom spremišnog prostora i njegovu slabu opremljenost standardnim policama, protupožarnim aparatima te sustavima za mjerenje vlage i temperature, a stanje vezano za donošenje općih akata o zaštiti gradiva te suradnja s arhivom može se ocijeniti dobrim.