(sažetak izlaganja)

 

Suvremena arhivska teorija teži standardizaciji postupaka pri obradi arhivskoga gradiva kao pretpostavci ujednačene arhivske prakse. U izlaganju su iznijeta osnovna načela arhivske struke pri sređivanju arhivskoga gradiva pozivajući se pritom na opće međunarodne standarde (ISAD /G) – General International Standard Archival Description i (ISAAR /CPF) – International Standard Archival Autorty Record for Corporate Bodies, Persons and Families. Obrazloženi su zahtjevi općeg međunarodnog standarda o opisu arhivskoga gradiva i sređivanju, s posebnim osvrtom na drugo izdanje ISAAR-a koje kao temelj pretpostavlja razradu stvaratelja i njegove međusobne veze. Time se daje nova dimenzija svakome stvaratelju. Dok su načelom provenijencije povezani dokumenti jednoga stvaratelja, utvrđivanje veza pomaže povezivanju različitih stvaratelja i utvrđivanju zajedničkih funkcija.

 

Kao značajna napomena istaknuta je važnost veze arhivskoga gradiva pojedenih stvaratelja s ostalim izvorima te se kao izvori za fondove u razdoblju od 1945. do 1953. navode fondovi ostalih federalnih jedinica, posebno fondova na saveznoj razini.
 

S metodološkog gledišta sređivanje upravnih fondova, prilagođeno je zahtjevima arhivske struke. Uz obradu povijesnog konteksta potrebno je obraditi i  metodologiju i sustav kancelarijskog poslovanja, kao osnovnih preduvjeta upravljanja dokumentima. Nadalje, potrebno je istražiti zakonske propise o djelovanju upravnih institucija i sustave registraturnog odlaganja dokumenata. Upravo veza sa saveznim fondovima i relevantnom literaturom o saveznim tijelima omogućit će sagledavanje organizacijske strukture pojedinih upravnih tijela na republičkoj razini. U nedostatku konzistentnog sustava odlaganja dokumenata u razdoblju od 1945. do 1953., utvrđivanjem odjela/odsjeka koji su obnašali pojedine funkcije, moguće je pri obradi arhivskoga gradiva identificirati i stvarati serije prema organizacijskim jedinicama.

 

Kao zaključak navodi se potreba razrade stvaratelja sukladno zahtjevima koje postavlja norma arhivističkog normiranog zapisa. Za svakog stvaratelja, kao i za njemu podređena tijela, potrebno je navesti podatke o ustanovljenju, pravnoj normiranosti, nadležnosti i sastavu. Praćenje organizacijskih promjena, kao i nadležnosti središnjih republičkih tijela podloga su za prikaz sadržajne strukture upravnih fondova, stupanja njihove sačuvanosti i komplementarnosti.