Slovenski arhivi danas rade sukladno Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima iz 1997. godine (Uradni list Republike Slovenije, br. 20/1997).

U ZAGA nije navedena međunarodna suradnja, koja se unatoč tome odvija. Zakonom određuje evidentiranje arhivskoga gradiva u inozemstvu što u stvarnosti znači međunarodnu suradnju. Jednako vrijedi i za održavanje predavanja, sudjelovanje na kongresima, simpozijima i sl.  

DRUGO:
Oblici, načini i opseg stručnog savjetovanja i obavljanja stručnog nadzora, posebice nad privatno-pravnim stvarateljima i imateljima arhivskoga gradiva, nisu određeni u dostatnoj mjeri.

TREĆE:
Pravilnike o korištenju arhivskoga gradiva, koji se nalaze u čitaonicama arhiva, je potrebno kritički i stručno ocijeniti. Lako je uočiti zapostavljanje osnovne misije arhiva – korisniku omogućiti čim lakše korištenje gradivom.

ČETVRTO:
Prijenos kulturnih vrijednosti u svezi s arhivskim gradivom je realiziran tako da neki arhivi imaju izložbeni prostor (uređen sukladno međunarodnim standardima), a organizacija izložbi je stvar pojedinih arhiva, što ponekad ispadne uspješno, a ponekad ne.

PETO:
Širenje kulturnih vrijednosti treba povezati s prijenosom informacija između arhiva, a i šire. O toj ćemo temi za dva dana raspravljati na Međunarodnom arhivskom danu u Mariboru.

ŠESTO:
Potrebno je podrobnije i s puno tolerancije odrediti okvire istraživačkih zadaća i opseg istraživačkog rada (pravilno obrazovan arhivist bi trebao biti dužan tijekom godine obaviti dvije zadaće) s područja arhivistike – vezano uz nove medije i informatiku, povijest i druge naučna područja.

SEDMO:
Objavljivanje publikacija je radna obveza arhiva iako pregled objavljenih publikacija ukazuje na njeno neizvršavanje.
S raspadom prijašnjeg i s izgradnjom novog, višestranačkog, sustava i prelaska na tržišno gospodarstvo pojavile su se teškoće, koje je potrebno čim prije kvalitetno riješiti a posebice glede:

• određivanja javno-pravnih osoba;
• izrade kriterija vrednovanja;
• obavljanja nadzora;
• osposobljavanja djelatnika koji rade s dokumentarnim gradivom; i
• objave uputa = izrada lista arhivskoga gradiva.

Rad na stručnoj obradi javnoga i privatnoga arhivskoga gradiva u arhivima je potrebno obavljati sukladno međunarodnoj normi za opis ISAD(G) koju smo prihvatili, mada više u teoriji a manje u praksi. Tu činjenicu potkrepljuje uvid u neke objavljene inventare, vodiče i druga pomagala za uporabu arhivskoga gradiva, u kojima se za popis arhivisti ne služe ni s pet elemenata standarda što je sa stajališta neke buduće moderne arhivistike nerazumno.

Prvi je projekt pripreme novoga zakona, koji će se zvati Zakon o čuvanju dokumentarnoga i arhivskoga gradiva i arhivima (ZVDAGA). Zakon je lipnja 2004. g. pušten u zakonodavnu proceduru i o njemu se ne vode neke posebne diskusije.

Drugi projekt je zalaganje za standardizaciju rada u kojoj leži budućnost ozbiljnoga arhivskog rada na obradi gradiva i razvoj arhivistike kao znanosti. Začetak standardizacije vidim u suradnji između arhivista i u oblicima racionalizacije znanja koja su potrebna za razvoj arhivske teorije i prakse te nastavljanje u pravcu transparentnosti i standardizacije informacija o arhivskim fondovima i zbirkama i arhivskom gradivu.

Prvenstveno vam želim da pokušate animirati i ispoštovati prijedloge većine kolega arhivista bez obzira rade li oni u Dubrovniku, Osijeku, Varaždinu ili drugdje. Uklonite se utjecaju globalizacije na arhivsku teoriju i praksu u vašoj državi i ne oslanjajte se u prevelikoj mjeri na ponuđena rješenja iz inozemstva, jer je arhivistika znanost koja u nekim svojim rješenjima mora proizlaziti iz sredine u kojoj je arhivsko gradivo nastalo.