Pravilnik o uvjetima smještaja opreme, zaštite i obrade arhivskoga gradiva, broju i strukturi stručnog osoblja arhiva je  prvi obvezujući akt u našoj struci koji detaljnije propsuje određene karakteristike odnosno stndarde arhivskog prostora. Već samom svojom pojavom pretstavlja značajan korak u unaprijeđenju arhivske djelatnosti u Hrvatskoj.

Odredbe ili uputstva donesena u dijelu koji govori o arhivskom prostoru večinom su opisne prirode. Dijelom one jednoznačno određuju pojedina značajna svojstva arhivskog prostora te se mogu prihvatiti kao standardi, manjim dijelom odredbe su numeričke veličine te predstavljaju osnovni oblik standarda, a  dijelom  omogućuju različite razine rješavanja pojedinih svojstava arhivskih prostora.

Određena širina i prilagodljivost odredbi o prostoru i njegovoj opremi odraz su  stanja arhiva i materijalnih mogućnosti u našoj struci i zemlji te činjenice da niti svo arhivsko gradivo, a time niti sva spremišta, nisu od iste važnosti te im se nemože posvetiti isti stupanj zaštite.

Stvarno stanje arhivskih prostora i opreme u odnosu na pojedine odredbe i standarde ukazuje na činjenicu da i ovako prilagodljivo postavljen Pravilnik zahtijeva od arhivske službe i pojedinih arhiva dosta truda i novčanih ulaganja da se stvarnost približi propisu.  Naime, gotovo za svaku odredbu postoje arhivi ili pojedini arhivski prostori u kojima je istu tek potrebno ostvariti. Tako na primjer još uvijek dosta arhivskoga gradiva nije smješteno na odgovarajuće metalne police, velike površine arhivskih spremišta ne odgovaraju propisanim uvjetima temperature i vlage,  protupožarna i protuprovalna vrata su rijetko korištena, gradnja od nezapaljivih ili teško zapaljivih materijala nije dosljedno provedena u mnogim spremištima i drugo.