II. kongres hrvatskih arhivista,
Dubrovnik, 2005.
mr.sc.Tatjana Mušnjak
pročelnica Središnjeg laboratorija za konzervaciju i restauraciju
Hrvatski državni arhiv
Zagreb
ULOGA ZAŠTITNE AMBALAŽE U ZAŠTITI ARHIVSKOGA GRADIVA
Mnogo je različitih čimbenika koji oštećuju arhivsko gradivo, a u njegovoj se zaštiti koriste različite mjere zaštite. Predmet ovoga rada je jedan mali, ali iznimno važan segment preventine zaštite arhivskoga gradiva: ambalaža u kojoj je ono pohranjeno u spremištima. Zaštitna ambalaža štiti arhivsko gradivo od štetnog djelovanja svjetla, prašine te posebno od mehaničkih oštećenja uzrokovanih čestim i nepažljivim rukovanjem. Zaštitna ambalaža izrađena od kvalitetnih materijala može u zadovoljavajućoj mjeri održati ne samo kiselost već i mikroklimu unutar sebe čak i u situacijama kad se ona promijeni u okolnom prostoru.
Tijekom dugotrajne pohrane u arhivskom spremištu dokument dolazi u dodir s različitim materijalima. Pritom se odvijaju različite fizikalno-kemijske reakcije od kojih su one nastale u dodiru sa zaštitnom ambalažom dugo bile zanemarivane i podcjenjivane. To nije teško razumjeti kad se zna da ne postoji duga tradicija ispitivanja materijala metodama umjetnoga starenja. Razvoj ovih metoda ispitivanja omogućio je stvaranje kriterija za odabir materijala za izradu zaštitne ambalaže čime je stvorena mogućnost da se već unaprijed eleiminiraju neki štetni utjecaji.
Odabir materijala za izradu zaštitne ambalaže, njezin izgled i oblik ovise o vrsti dokumenata za koje se izrađuje (pojedinačni dokumenti na različitim vrstama papira standardnih veličina, knjige, isprave na pergameni, pečati, karte, nacrti, audiovizualno grdivo i dr.), njihovoj vrijednosti, formatu i učestalosti korištenja. Svaka od spomenutih vrsta gradiva ima neke specifične zahtjeve u odnosu na druge. No, zajedničko svima jest da korišteni materijali trebaju biti neutralni-lužnati (pH 7-9) te da ne smiju sadržavaiti niti se razgrađivati do spojeva koji mogu štetno djelovati na gradivo koje je u njima pohranjeno.
Za izradu zaštitne ambalaže mogu se koristiti razne vrste papira i ljepenki te sintetski matrijali propisanih svojstava. U nekim se slučajevima koristi i metal koji mora biti kemijski inertan i dobro zaštićen od korozije.
Ambalaža može biti izrađena u obliku kutija različitih oblika i veličina, zatim fascikala, mapa, košuljica, tuljaca i paspartua.
Zaštitna ambalaža u koju se pohranjuje arhivsko gradivo treba ispunjavati sljedeće uvjete:
- osiguranje maksimalne moguće zaštite od svjetla, prašine i nečistoća drugoga podrijetla;
- ne smije, osim u posebnim okolnostima, biti hermetički zatvorena, već načinjana tako da se osigura dobro strujanje zraka;
- treba posjedovati dobru čvrstoću i biti konstruirana tako kako u slučaju pada ne dođe do rasipanja dokumenata ilji njihova mehaničkog oštećivanja:
- posjedovati odgovarajući oblik koji će omogućiti lagano i jednostavno rukovanje tijekom korištenja ili transporta;
- treba biti načinjena od kemijski postojanih, neutralnih, vatro- i vodootpornih materijala koji ne djeluju štetno na arhivsko gradivo, te
- biti relativno jeftina i dostupna na tržištu u dovoljnim količinama.
Zaštitna ambalaža koja ispunjava navedene uvjete, uz osiguranje ostalih optimalnih uvjeta pohrane i čuvanja, bitno će usporiti prirodne procese starenja arhivskoga gradiva, a time i produljiti njegovu trajnost.
Središnji laboratorij za konzervaciju i restauraciju Hrvatskoga državnog arhiva ne bavi se izradom standardnih arhivskih kutija, ali je razvio visoke standarde dodatne zaštite konzerviranog i restauriranog gradiva. Za svo se restaurirano gradivo izrađuje zaštitna ambalaža koja se dizajnira u skladu s vrijednosti samoga gradiva, a koja ujedno omogućava i njegovo izlaganje bez odvajanja od zaštitne ambalaže.
Tijekom predavanja prikazat će se različite vrste zaštitne ambalaže koju izrađuje Središnji laboratorij za konzervaciju i restauraciju Hrvatskoga državnog arhiva.
