Drage članice i članovi Hrvatskoga arhivističkog društva, dragi pratitelji i poštovatelji Društva
S tugom i svojevrsnim šokom uobičajenim u prigodama kad nas napusti netko tko je bio važan dio našega profesionalnog, radnog, stručnog, ali i kolegijalnog i mentorskog – u širem smislu – miljea, obavještavamo vas da je jučer, 7. svibnja 2020. u Zadru umro dugogodišnji ravnatelj Hrvatskoga državnog arhiva, ali prije svega arhivist, nesumnjivi stručnjak, prepoznatljiva ikona arhivske struke i službe kako u Hrvatskoj, tako i diljem svijeta:
dr. sc. Josip Kolanović, profesor u miru Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.
Josip Kolanović bio je važna figura arhivske zajednice u Hrvatskoj. Zaposlivši se u Hrvatskome državnom arhivu 1972., prije toga svršivši Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a potom i Filozofski fakultet u Zadru Sveučilišta u Splitu, započinje svoj put u hrvatskoj arhivistici profiliravši se u početku kao specijalist za tzv. staru građu, te relativno brzo (obzirom na tadašnju regulativu toga područja) dolazi do najvišega stručnog zvanja arhivskoga savjetnika. 1990. godine doktorira na Sveučilištu u Splitu, a prijelomne 1991. godine postaje ravnateljem Hrvatskoga državnog arhiva. U toj ulozi postiže gotovo začudne rezultate na raznim poljima – i u upravljačkom smislu jedne tako važne središnje državne ustanove, i u nemjerljivoj zasluzi za profiliranje arhivistike kao zasebne društvene znanosti, otimavši je dosljedno i revno iz polja pomoćnih povijesnih znanosti, u nevjerojatnoj energiji u aktivnostima i potezima koji su najviše državne i upravne vlasti trebale uvjeriti u stvarni značaj i poslanje arhivske službe, u začudnom nalaženju vremena za mentorski rad ne (samo) u formalnome, nego dapače u najširemu smislu kako odabira novih kadrovskih akvizicija, tako i brige za profiliranje i neprestano poticanje i ulaganje u stručni napredak mladih ljudi.
I ako bismo možda oko neke zamišljene – iako nepotrebne – rang-liste osoba važnih za arhivistiku u zemlji (Kukuljević, Bojničić, Laszowski, Matasović, Buturac, Bačić, Stulli, …) možda i mogli dvojiti, Kolanovićev doprinos promociji hrvatske arhivske službe diljem svijeta, a što je još važnije, i formalno unutar Međunarodnoga arhivskog vijeća, neusporediv je i s jednim drugim našim arhivskim djelatnikom. Koliko smo u tome razdoblju devedesetih godina prošloga stoljeća bili prepoznati, govori čitav niz njegovih međunarodnih funkcija, od koji je najznačajnija članstvo u Upravnome vijeću arhivâ za Europu (EURBICA) 1996. – 2003.
Njegovi autorski, izdavački, urednički i prevoditeljski poslovi zauzeli bi povelik prostor ovoga teksta, no spomenimo samo neka područja koji ukazuju na raspon njegovih interesa ali prije svega znanja i kompetencija: od historiografskih autorskih radova 1970.-h i 1980-ih godina vezanih uz srednjevjekovne i novovjekovne dalmatinske povijesne teme, radova s područja pomoćnih povijesnih znanosti, uredništva kritičkih izdanja povijesnih izvora, preko autorskih radova s polja arhivske teorije i prakse, potom uređivanja i revidiranja prijevoda međunarodnih arhivskih normi, prijevoda relevantne arhivske i arhivističke literature, i za jedan životni i radni vijek neobična množina prikaza, recenzija, izvješća i osvrta.
Josip Kolanović bio je – na što smo osobito ponosni - i višedesetljetni član Hrvatskoga arhivističkog društva, u svim njegovim pojavnim i organizacijskim oblicima. Nikad na nekoj formalnoj funkciji, ali iz raznih razloga na neki način siva eminencija Društva. Iako je s mnogima iz strukovne udruge sredinom 90-ih došao i u svojevrsni sukob, nitko od članova ne dvoji da ga je u njegovu djelovanju i nastojanjima rukovodila trajna želja za etabliranjem struke, a onda i strukovne udruge kao takve, na širokoj društvenoj sceni. Napose su poznati njegovi napori da predstavnik/ci arhivskoga društva budu i formalno uključeni u sva relevantna državna i javna tijela koja su bilo kojim dijelom odlučivala o rukovanju i upravljanju arhivskim gradivom.
Za sve njegove navedene aktivnosti i njegova nastojanja, Hrvatsko arhivističko društvo dr. sc. Josipu Kolanoviću na IV kongresu hrvatskih arhivista održanom 2013. godine u Opatiji, dodijelilo je zahvalnicu povodom 75. obljetnice života i 50. obljetnice rada.
Josipa Kolanovića i nadalje će upoznavati - kao autora i stručnjaka - mnoge buduće generacije koje će se baviti njegovom pisanom ostavštinom, no svi mi koji smo imali prilike i osobno ga poznavati i s njime komunicirati, jedini imamo iskustvo svjedočenja nevjerojatnoj energiji, upornosti, zauzetosti, odlučnosti, emotivnome diskursu, te potpunoj svakodnevnoj i cjelodnevnoj životnoj posvećenosti arhivskoj struci, arhivskoj znanosti, arhivskoj službi, Hrvatskome državnom arhivu i drugim državnim arhivima, te arhivistima i arhivskoj zajednici u svim njenim oblicima.
Neka mu je vječna slava i hvala!
Hrvatsko arhivističko društvo
U Zagrebu, 8. svibnja 2020.
